Nehd-Ul-Belaga; Knjigu napisao ?ifut Radi

 

Nehd-Ul-Belaga; Knjiga LANIH hazreti Alijinih hutbi koju je napisao ?ifut Radi. 61. pismo

Šezdeset prvo pismo u knjizi Mekatib-i šerife, koju je napisao veliki alim Abdullah-i Dehlevi kaddesallahu teala sirrehul’aziz, je napisano hade Hasanu Mevdudu.

 

Sva pisma [koja saopštavaju znanje Vahdet-i vududa] cijenjenog hade Hasana Sahiba, ?ije uzvišenosti se ne moraju iskazivati rije?ima, su ta?na, razumna i dragocjeno znanje koje veliki alimi (bujukleri) prihvataju. Evlija-ji kiram rahmetullahi alejhim ih vole. Ovi velikani (bujukleri) su preivljavali strahovite tegobe i reskirali svoje ivote da dobiju ova stanja (halove). Tajna tevhida ni?e iz prevelikog ?injenja zikra i murakabe (vrsta zikra, nadziranje, sagledanje, razmišljanje o Allahovoj delle-šanuhu veli?ini i našim grijesima) i prekomjerne ljubavi (muhabbeta). Ovaj fakir puno voli tvoje pisanje o halovima tevhida. Da te Allah delle-šanuhu blagoslovi (Allahu teala size mubarek ejlesin)! Da ti Allah delle-šanuhu podari veliku nagradu za tvoj hizmet (tvoje sluenje). Ako ja ne napišem ono što ja znam u ovom pogledu ja ti se ne?u oduiti (ja ti ne?u isplatiti tvoj hakk). Ako napišem ja ?u po?initi nepoštovanje prema velikoj osobi. Naši velikani su nam naredili da odgovorimo na pitanja koja su nam postavljena sa ?istim nijjetom (ihlasom). Izvršavanje nare?enja dolazi ispred edeba (u?tivosti, uljudnosti). Ja pišem radi toga. Velikani Mudeddidijje [dakle, u?enici imam-i Rabbanija, uklju?uju?i i one koji su došli do sada] su rekli da, dok se ?ini zikir i murakaba, pojavljivanje kejfijjeta, halova i nurova se naziva ilm-ul-jakin. Blistavost svjetla mertebe (stepena, stupnja) (koja se zove) ihsan u kalbu (koji je smješten u srcu) se naziva ajn-ul-jakin. Oni su nazivali dobijanje ahlaka Allaha delle-šanuhu hakk-ul-jakin. Dok se ?ini zikir tako?e je potrebno i da se razmišlja o njegovom zna?enju. Kada ovo zna?enje prome ?ovjekovu svijest kalb postaje nurli (zablista sa nurovima). Misli se da se to zna?enje desilo. Vidi se da kao da se osoba ujedinila, (kao da je postala), jedno sa Allahom delle-šanuhu. Moj cijenjeni gospodine! Ruzbehan-i Bakli i mulla Alijj-ul-kari insistiraju na poricanju ovog marifeta (ma’rifeta). Ovaj fakir [hazreti Abdullah-i Dehlevi misli na sebe] im je kao odgovor napisao: Mednun-i Amiri je zbog njegove ogromne ljubavi (aška) prema Lejli prestao jesti i piti. On je ostavio sve. On je po?eo stalno izgovarati Lejlino ime. Kasnije, on je rekao da je on Lejla. On je u svemu vidio Lejlu. Kada nefs pro?e kroz mnoge rijazete [muke, tegobe, poteško?e] on postaje ?ist. On izgubi karakteristike i dejstva koja ima na tijelo i dobije (do?e na) hal (stanje) duše. Kada ?ovjek zikri toliko mnogo, da ga zna?enje zikra potpuno prekrije, on misli da je on ujedinjen sa mertebom tenziha. Kada je Husejn bin Mensur rahime-hullah [vidio ovako] on je rekao “enel-Hakk” (ja sam Hakk). Mi siromašci ne moemo shvatiti ovaj suptilni marifet (ma’rifet). Rije?i kao što su “ja sam Ahmed” bez slova “m” [tj. ja sam Ehad] i “ja sam arap” bez slova “ajn” [tj. ja sam Rabb] (što zna?i ja sam Allah) nisu hadisi. To su rije?i koje su izmislili sljedbenici ovih velikana koji su došli na mertebu tevhida. Da im Allah delle-šanuhu svima oprosti! Isto tako ni ono što se navodi u knjizi Nehd-ul-belaga kao hazreti Alijine hutbe nije ta?no.

[Alimi islama su jednoglasno rekli da je knjigu Nehd-ul-belaga napisao jedan šija (ši’ija) ?ije je ime Radi. Jedan od velikih alima iz Indije, Abdul’aziz-i Dehlevi rahmetullahi alejh, detaljno piše u njegovoj velikoj knjizi Tuhfe-i isna ašerijje da je Radi, pisac te knjige (tj. knjige Nehd-ul-belaga), bio ?ifut. U indijskom gradu Rampur jedan rafidija, po imenu Imtijaz Ali Arši, je 1389./1969. godine napisao knjigu Istinad. On je pokušao da dokae da je knjiga Nehd-ul-belaga ta?na i ispravna. Me?utim, ljudi koje on uzima za svjedoke su jeretici i masoni kao što su Abduh i druge poznate šije (ši’ije). Oni su izdali 1393. godine po Hidri u Teheranu drugo izdanje knjige Istinad, ?ije kopije šire po muslimanskim zemljama sa ciljem da zavedu omladinu. U predgovoru (uvodu) knjige Istinad piše tako?e (i to) da sunnisu Imam-i Zehebi i Ibni Hader-i Askalani, duboko u?eni alimi islama toga doba, rekli, “Ovu knjigu je napisao šerif(!?) Radi.” Svaka rije? ove trojice velikih alima je huddet (dokaz) i jak dokument (vesika). Nema treba traiti druge svjedoke da bi se dokazalo da je knjiga Nehd-ul-belaga pokvarena i neta?na. Muslimani ne bi trebali ?itati ovako pokvarene i sumnjive knjige. Oni bi trebali ?itati jake (?uvene) knjige hadisa kao što su Buhari i Muslim i druge, i njihova objašnjenja.]

Tevhid-i-vududi-ske tajne se pojavljuju u kalbovima onih koji su prošli kroz muke rijazeta i zaronili u okean muhabbeta (ljubavi). Broj ovih uzvišenih ljudi je toliko veliki da je nemogu?e ne povjerovati u ovu ?injenicu. Oni koji slijede put ovih velikana nemaju potrebe davati druk?ija zna?enja ajetima Kur’ani kerima i hadisi šerifima da dokau da su njihove rije?i ta?ne. Niko ne sumnja u postojanje ovog marifeta (ma’rifeta). Ali, razmišljanje, da je ovaj marifet (ma’rifet) cilj tesavvufa i kraj sejra i suluka, je zabranjeno sa zna?enjem (mealom) 110. ajeta sure Taha koje kae, “Njihovo znanje Ga ne moe doku?iti!” Niti su se alimi zadravali na tom marifetu (ma’rifetu). Ti nisi pokazao pravi put sa objašnjenjem izreke, “Onaj ko ne vjeruje ovaj marifet (ma’rifet) ne moe doprijeti do Allaha delle-šanuhu.” Iz tog razloga je prvo potrebno objasniti šta zna?i doprijeti do Allaha delle-šanuhu.

 

DODATAK:

Ovaj dio je preveden iz imam-i Rabbanijeve kuddise sirruh knjige Ashabi kiram, alejhimurridvan, iz poglavlja Dvije zjenice o?iju muslimana. Hazreti sejjid Abdulhakim ef. Arvasi, rahmetullahi teala alejh, je preradio ovu korisnu knjigu.

 

... Alimi islama su za hiljadu godina napisali na hiljade knjiga sa ciljem da otkriju one koji ho?e da sruše islam iznutra i odgovore na lai i klevete i zaštite muslimane da ne budu odvu?eni u ovu nesre?u (belaj). Jedna od ovih korisnih knjiga je i knjiga na persijskom jeziku, Kurret-ul-ajnejn, koju je napisao jedan od velikih alima iz Indije hazreti Šah Velijjullah Ahmed Sahib rahmetullahi teala alejh. Hazreti Šah Velijjullah je ro?en 1114./1702. godine u Delhiju. On je tamo i preselio na ahiret 1176./1762. godine.

Svi dokumenti (senedi) i dokazi (vesike) koji su napisani u ovoj knjizi su opširno, u detalje, napisani u knjizi Tuhfe-i isna ašerijje. Na primjer, u sedmom poglavlju, nakon opovrgavanja pogrešnih zna?enja pet ajeti kerima i dvanaest hadisi šerifa, koja su im neki ljudi pripisali u svom beskorisnom naporu da dokau da je hazreti Alija trebao biti prvi halifa, piše, “Prema alimima ehli sunneta, druga najvanija knjiga poslije Kur’ani kerima je knjiga Buhari-ji šerif. U njemu su napisani hadisi šerifi našeg Pejgambera. Prema nekim drugim najvanija knjiga poslije Kur’ani kerima je Nehd-ul-belaga. U ovoj knjizi je neko, ko se zove Radi, napisao hazreti Alijine hutbe. Dok je on pisao hutbe on je, pored drugih dopuna i izmjena, isijecao (izbacivao, izostavljao) hazreti Alijine rije?i koje izdašno veli?aju i hvale Šejhajn (tj. hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera radijallahu teala anhum edme’in). Hazreti Alijine hutbe su toliko izmijenjene i toliko pokvarene da ih šijiski alimi, koji su pisali objašnjenja na knjigu Nehd-ul-belaga, nisu mogli interpretirati. Oni su ih morali prepisati onako kako su originalno napisane (bez interpretacije).” Knjiga Tuhfe-i isna ašerijje je na persijskom jeziku. Ona je prevedena na arapski jezik. Mahmud Šukri Alusi je skratio arapsku verziju knjige. On je ovom skra?enom izdanju dao naslov Muhtasar-i Tuhfe. Hazreti sejjid Abdullah-i Dehlevi, veliki Evlija koji je poznat po svom visokom stepenu u zahiri znanju kao i znanju tesavvufa, je rekao u njegovom Mektubatu na persijskom jeziku, u 61. pismu (koje je prevedeno gore iznad ovog teksta) da hutbe u knjizi Nehd-ul-belaga nisu sahih (zna?i, nisu ta?ne, nisu ispravne, nisu istinite). Neki ljudi umnoavaju ovu pokvarenu knjigu pod naslovom Istinad-i Nehd-ul-belaga i šalju ove podriva?ke kopije po cijelom svijetu. Muhammed bin Husejn Musevi Radi je brat ?ifuta koji se zove Murteda. Ali bin Husejn Musevi Murteda je tako?e, u knjizi Husnija, napadao na Alime ehli sunneta sa runim i gadnim (odvratnim) rije?ima. Obojica su ademi sejjidi (iranski sejjidi). Obojica su umrla u Bagdadu. Muhammed Radi je umro 406./1016. godine a Murteda 436./1044. godine. Autor knjige Tuhfe-i isna ašerijje, hafiz Gulam Halim Abdul’aziz bin Kutb-uddin šah Velijjullah Ahmed Sahib Dehlevi je preselio na ahiret 1239./1824. godine.

Svaki musliman mora da ?ita i nau?i (islam) iz jednog od ilm-i hala koje su napisali Alimi ehli sunneta. On mora da podu?ava svoju djecu sa njegovim sadrajem. (Ilmihali su knjige fikha i kelama koje su napisali Alimi ehli sunneta, koje sadre znanje iz islamske vjeronauke, koje se odnosi na vjerovanje i ibadet.) Nefs-i emmare svakoga od nas je kafir. Oni (tj. naši nefsovi emmare) ele da mi izgubimo naš iman i skrenemo sa Pravoga puta. Oni nas odvla?e da ?itamo pokvarene i štetne knjige i magazine koje su napisali bezbonici i krivovjernici i da gledamo i slušamo radio i televizijske programe koje emituju strane organizacije. On uiva u svemu što je haram, vjeruje u lai koje su izmislili krivovjernici i slijedi obi?aje i mode kafira. Njemu je ibadet teak. Iz ovog razloga se kufr i krivovjerje svukud brzo i lako rašire. Allah delle-šanuhu kae u hadisu kudsi, “Znaj da je vaš nefs Moj neprijatelj. Vaši nefsovi su Moji neprijatelji.” Ne raditi ono što nefs voli je veliki dihad. To donosi puno sevapa (sevaba, nagrada na onom svijetu).

Jedini lijek koji ?e nas zaštititi da ne upadnemo u zamke koje su nam postavili naš nefs-i emmare i krivovjernici i nemezheblije i kafiri je da ?itamo Ilmihale (koje su napisali Alimi ehli sunneta) i da iz njih ispravno nau?imo iman i ibadete. Muslimani trebaju prvo (tj. prije osnovne škole) poslati svoju djecu u mekteb da nau?e u?iti Kur’ani kerim, klanjati namaz i imanske i islamske šarte. Roditelji koji ho?e da njihovo dijete postane musliman i da se usre?i i na dunjaluku i na ahiretu ne bi smjeli dopustiti da ih prevare lai ljudi šejtana. Oni trebaju neizostavno poslati svoju djecu hodi Kur’ani kerima. Kada po?nu i?i u školu bi?e ih vrlo teško slati, pa ?ak i nemogu?e. Drvo se savija dok je svjee. Ako se po?ne savijati kada se osuši ono ?e pu?i i ošteti se. Dijete koje se ne podu?i islamskom znanju postane ili heretik ili kafir. Kasnije alenje i uzdisanje roditelja ne?e spasiti roditelje i njihovu djecu od dehennema. Naš dragi Pejgamber sallallahu alejhi ve sellem je sa ciljem da kae ovu vrlo alosnu stvarnost rekao “Helekel musevvifun!” To zna?i, “Odmah uradi tvoj dobar (hajirli) posao, tvoje hajirli djelo. Ne ostavljaj ga za sutra.” Prvi i najvaniji hajirli posao je podu?iti svoje dijete islamu. Svaki musliman mora odmah obaviti ovu prvu dunost i nikad je ne ostavljati za sutra.

na ovom linku PRVA VERZIJA mozete naci prvu originalnu verziju ove stranice